Ovaj post bi mogao da se zove i Kako na jednostavan način potkupiti Leyla-u.
Tamara je od mene naručila već dva šala sa dugmićima i rukavice za poklon. Treća porudžbina je konačno bila za nju. Želela je da sama odabere boju vune i dugmiće pa me je danas pozvala da mi donese to što je kupila kako bih počela da pletem. Siđem ja ispred zgrade, ispričamo se nas dve i konačno se setimo da zavirimo u kesu. Vidim ja vunicu, vidim i dugmiće i vidim još nešto. Pitam je da nije to zaboravila, a ona kaže nije zaboravila nego je to za mene. Iju! (otkrila mi je šta je, ali da vas malčice držim u neizvesnosti neću odmah napisati, gledajte fotke)
Spolja ništa čudno.
Ovde se već primećuje višak:
Očekivani deo sadržaja:
Neočekivani deo sadržaja ili neočekivana kesa:
A u neočekivanoj kesi:
Posle moje (uslikane) i sestrine (neuslikane) intervencije:
Ostale su samo mrvice…
E sad mi kažite da nemam najbolje mušterije na svetu. Čik!
Tamara, hvaalaaaaaaa ♥ (biće šal do petka
)
Do sledećeg čitanja…
…Love Leyla
Komentari:















09. 10. 2010. 19:08
Slatko ,u svakom smislu!
<3
09. 10. 2010. 21:08
Tako i treba! Kad si divota i lepota!
09. 10. 2010. 21:32
Aaaa, zna Tamara sta je dobro
09. 10. 2010. 22:32
njam, njam!
10. 10. 2010. 09:06
Eto kako sitnica moze da usreci coveka! Dobro je da jos ima ljudi koji umeju da uzivaju u tim malim zadovoljstvima..
Uz dobru energiju na pocetku, moj zimski kompletic ce ispasti fantasticno
Pozdrav za sve!
10. 10. 2010. 15:50
Hoce, Tamara, hoce
Mislim ispao bi fantasticno i bez mafina, ali ce ovako biti fantasticniji!